Uvod: Blagota Radulović je fizioterapeut iz Podgorice, koji iza sebe ima preko 20 godina radnog iskustva u svojoj struci. Član je Organizacije slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin. Ovom prilikom, razgovarao je sa nama i podjelio svoje bogato radno i životno iskustvo.
Zaposliosi: Možete li nam reći nešto više o sebi?
Blagota: Rođen sam 1964. Godine, u selu Komani, nadomak Podgorice. Moje zanimanje je fizioterapeutski tehničar. Moje djetinjstvo je teklo manje-više kao svako drugo djetinjstvo na selu, gdje sam i odrastao. Selo je prilično udaljeno od grada i mi smo živjeli isključivo od svoga rada. Osnovnu školu sam pohađao u Zavodu za školovanje i profesionalnu rehabilitaciju invalidne djece i omladine u Podgorici. Kada sam započeo svoje školovanje, puno toga mi je bilo strano i nepoznato, ali sam uspio da se adaptiram i naviknem na novu sredinu. Srednju školu sam završio u Beogradu, Obrazovno-vaspitnom centru zdravstvene struke, smjer za fizioterapeute. Krećem se samostalno uz pomoć bijelog štapa i nesmetano obavljam svoje obaveze na poslu i svakodnevne aktivnosti. Moram da pomenem da sam otac dvoje djece, sina Milovana i kćerke Tamare.
Zaposliosi: Kako ste odlučili da se bavite fizioterapijom?
Blagota: Od šestog razreda počeo sam da razmišljam, čime bih mogao da se bavim u budućnosti. Tada je broj zanimanja u odnosu na danas za lica sa oštećenim vidom bio znatno manji i ograničen. Došao sam na ideju da bih mogao da se bavim fizioterapijom, s obzirom da su stariji članovi Saveza slijepih puno govorili o samoj fizioterapiji, telefoniji, kao i o raznim akademskim zanimanjima. Odluka da se bavim fizioterapijom je proistekla iz želje da pomažem drugim ljudima.
Zaposliosi: Koji je bio Vaš prvi radni angažman i kakva iskustva nosite iz tog perioda?
Blagota: Moj prvi radni angažman bio je pripravnički staž, kojeg sam započeo u septembru 1985. godine u sadašnjem Kliničkom centru Crne Gore. Iz tog perioda nosim velika iskustva i zadovoljstvo, jer sam korektno prihvaćen od strane poslodavca, koji mi je omogućio dobru edukaciju i pružio mi priliku da se što kvalitetnije usavršavam. Pripravnički staž je trajao 6 mjeseci, nakon kojeg sam položio državni ispit, kako bih mogao nastaviti da radim u struci.
Zaposliosi: Koji su bili Vaši sljedeći radni angažmani i da li je bilo diskriminacije na radnim mjestima na kojima ste radili, s obzirom da ste osoba sa oštećenjem vida?
Blagota: Nakon odrađenog pripravničkog staža i položenog državnog ispita, bio sam na Birou rada do maja 1987. godine, kada sam se zaposlio u Institutu, dr Simo Milošević u Igalu. Tu sam proveo 6 mjeseci, nakon čega nijesam dobio produžetak ugovora o radu. Bio sam razočaran što nijesam nastavio da radim u Institutu, jer su u tom periodu primili 35 osoba bez invaliditeta, a za mene nije bilo mjesta. Mišljenja sam, da su prilikom zapošljavanja, prioritet bile osobe koje su se školovale u Igalu i da sam ja zbog svog invaliditeta bio uskraćen za produžetak ugovora. Sljedeće radno mjesto, ponovo je bilo u Kliničkom centru u Podgorici. Kako sam i ovog puta radio na određeno vrijeme, morao sam potražiti alternativu koja bi bila dugotrajnija i tako sam uz pomoć mojih prijatelja, dobio posao i zasnovao stalni radni odnos kao telefonista u istoj ustanovi. U periodu dok sam radio kao telefonista, doživio sam zdravstvenu komplikaciju, tačnije oboljenje uha, koje mi je nakon operacije prouzrokovalo značajno oštećenje sluha. Sa tim dodatnim senzornim oštećenjem, nijesam mogao kvalitetno obavljati posao telefoniste. Potom, uz pomoć tadašnjeg direktora Kliničkog centra, dobio sam radno mjesto fizioterapeuta, na kojem radim i danas.
Što se tiče diskriminacije, u mom slučaju je nije bilo. Traženo je od mene da radim i obavljam one radne zadatke za koje sam osposobljen i zbog kojih sam tu. Smatram da je moja samostalnost i stručnost znatno uticala da ne dođe do diskriminacije od strane poslodavca i kolega, jer sam se trudio da nikome ne budem na teretu i da nikome ne stvaram dodatne obaveze.
Zaposliosi: Da li smatrate da „OSI“ treba da se zapošljavaju i u državnim institucijama ili ipak smatrate da bi bolje prosperirale u NVO sektoru?
Blagota: Lično smatram da bi dobro bilo da se osobe sa invaliditetom zapošljavaju u državnim institucijama, u okviru struke za koju su osposobljeni, iz prostog razloga, što je svaki radni dan upisan u radni staž. Što se tiče NVO sektora, smatram da samo one osobe koje su uporne, istrajne i ambiciozne mogu prosperirati u NVO sektoru. Ne kažem da je to pogrešan put, ali uvijek stavljam javni sektor ispred NVO sektora, jer mislim da je u njemu veća sigurnost, a možda manje novca.
Zaposliosi: Koja je Vaša poruka mladim osobama sa invaliditetom?
Blagota: Moja poruka bi bila, da se mlade osobe sa invaliditetom, kroz svoje školovanje, prihvate knjige i nauke, da se dobro osposobe za željeni posao, da se prilikom izbora tog željenog posla obavezno posavjetuju sa starijim osobama i da se što više radno angažuju i budu aktivne.
smrtovnice
prodaja stanova
pik
smrtovnice avaz
blumen
horoskop
kalkulator online
knjige
cvijece
vicevi
Portal nudi informacije koje su od značaja za zapošljavanje osoba sa različitim vrstama invaliditeta. Kao organizacija, koja se primarno bavi osobama oštećenog vida, nismo željeli da portal bude posvećen samo gore pomenutima, već svim osobama sa invaliditetom u Crnoj Gori.prodaja stanova pik smrtovnice avaz blumen horoskop kalkulator online knjige cvijece vicevi
